Tema danasnje emisije je modernizacija (ne)odjevnih predmeta, uticaj turbofolk zvijezda na pridosle generacije, te manjak optickih pomagala roditeljima pridoslih generacija.
U sukobu 20. i 21. stoljeca, mozemo komotno reci da je pobijedilo kameno doba. Jer jedino u tom dobu, mozemo naci korijene danasnje mode golotinjstva.
Ili da se pak vratimo u kraljevstvo Edena, jer ipak je Eva majka covjecanstva, jelte.
Svejedno, danas odskacemo od svake skale normalizacije. Konkurencija sa Pinka nas tjera na sam ocaj potraznje za listovima s drveca, ne bi li pokazali (skrili) samo dijelove koje nas cine spolnim bicima. Edukacija nije vise sto je nekad bila, knjige smo zamijenili sminkom, pisce i pjesnike pevacima/pevaljkama, crkve/dzamije/sinagoge kafanom, setnje prirodom su spale na samo setnje do auta i djuskanje na stolovima, udobnu obucu sciklama, sunce solarijem, cednost bludnicenjem, crtane filmove spotovima rasisticko-teroristicko-nemoralnih karaktera uz naglaske prostitucije i blagom sexualizma, …te sebe robotiziranim bicima s rupom u jetri i otpalim bubrezima. Homo sapiens polako izumire, jer razum nam je spao samo na razumijevanje textova pjesama koje nas bacaju u vijecni sevdah, te tefericluk do zore nad zorama.
Roditelji su zamijenili kajiseve debelim novcanicima, i ponosom na svoje dijete iz neznanih razloga.
Je li kriva Severina, ili pak XXL, nije dokazano, ali gdje smo to naucili da prostitucija nije vise tabu, i da se ne trebamo stidjeti svoga sexepila, pa makar nam je 15.godina.
Nevinost je danas tema za ismijavanje, cednost je krajnji vid seljazma, a prirodne sise sami debilizam.
Gdje smo to zapeli, koji akord smo zaboravili, pa je nastala Ceca? Seka? Sinan?
Gdje smo poderali hlace, i spali na same gace?
Gdje nam se razbilo ogledalo?
Balkanizacija je dobila sasvim drugi pojam, jer Balkanom se prije nazivao samo poluotok na kom smo smijesteni, a danas, Balkan je svugdje gdje udaraju tonovi mixanih razlicitih vrsta muzike stopljenih u jedan turbofolk, Balkan je tamo gdje smo obrve pocupali do tanke linije, tamo gdje su sise pojam krunisanja, i guzovi sto se njisu u ritmu auauona tuc tuc tuc.
Mi, koji smo dovoljno stari da smo prije poznavali druge stvari, umjesto mobitela i mailova znali smo za pisma, umjesto Šabana Šaulica znali smo za Azru, za Galiju, za Drugi Nacin. Zore smo docekivali pod satorima, na livadama. Na more smo isli autobusima, umjesto mp3-eva smo sparali mjesecima za walkman, a tranzistor je bio luksuz. Mi, koji smo se rodili samo koju godinu prije, druga smo vrsta.
ViVa
ZANIMLJIV BLOG,PUSSA
Potpisujem. (Jest da kasnim s komentarom 5 mjeseci..)
Odlicno opisano!
Stvarno danasnji pojam ljepote i dobrog je tako iskrivljen.. Nevjerovatno je kako su primitivne i niske strasti i najgore osobine kod ljudi sada tako opceprihvaceni kao nesto sasvim normalno i prirodno.. Ljudi danas nemaju stida – NIKAKVOG, a stid je jedan od prvih osjecaja koji su se javili kod covjeka po njegovom stvaranju! Sta se desava?! =S