Dilka

Kao sto sam vec najavila u jednom od prethodnih izdanja, slijedi poseban post o nasoj dragoj nam Dilki. Dilka je osoba koja se rijetko sretne, a ja sam imala bas takvu (ne)srecu…
Upoznala sam je neke davne, pretprosle godine, u jednoj skoli gdje smo obe bile ucene kako pod uticajem Pink Floyda pruziti kist na papir. Nase upoznavanje bio je jedan od dva najtraumaticnija dogadjaja u mom zivotu. Nit mi je cula ime, nit rekla svoje, pobeljala me i okrenula ledja. Drugu traumu sam dozivjela kasnije, kad me Dilka odvukla u shoping, gdje sam 6 sati provela jecajuci na podu, dok je ona isprobala sve artikle i nista nije kupila.
Dilka je u dusi svestrana osoba, zeli isprobati sve, vidjeti sve, osjetiti sve,…jedna od njenih zanimacija je i skupljanje indexa sa raznih fakulteta.
Kao i svaka normalna osoba, i Dilka ima svojih problema za koje trazi savjete nekad kod mene…neki dan mi je bas objasnila kako joj problem predstavljaju njene sise kad mora trcati (jer uvijek kasni), boji se da joj neka od te dvije izbije jedno od dva oka. Sad ovisi koja je u pitanju, lijeva ili desna, pa lijevo ili desno oko, ili pak sto ako lijevom izbije desno ili obrnuto. Na kraju rasprave dosle smo do najjednostavnijeg rjesenja. Kako je «Sale» stigao u Austriju, kajisi su pojeftinili, pa ce si kupit jedan i zavezati obe za nogu, sad svejedno je koju, lijevu ili desnu.
Jos jedan od problema koje ju u zadnje vrijeme muce, jest neka turkinja koja sjedi do nje na predavanjima, a turkinja smrdi na kilometar. Rekla sam joj da nosi povez oko usta, a kako se pojavila pticija gripa u Turskoj, nek joj to bude izgovor. Takodjer mi je predstavila jos jedan problem, kaze da je njeno ime podsjeca na kurac, e Dilka jebi ga sad…

ViVa